Deklaracija

Deklaracija Svjetskog Saveza Dijaspore BiH

Predstavnici Bosansko-Hercegovackih saveza, asocijacija, udruzenja, klubova i drugih oblika organiziranja bosansko-hercegovackog iseljeništva na osnivackom Kongresu Svjetskog Saveza Bosansko/Hercegovacke Dijaspore, odrzanom u Sarajevu 25-26 maja 2002 godine usvojili su,

 

 

DEKLARACIJU

Svjetskog Saveza Dijaspore BiH

I

Polazeci od potrebe takvog organizacionog povezivanja BH iseljeništva u svijetu, koje ce omoguciti efikasnije ukljucivanje i prisutnost iseljeništva u rješavanju pitanja od interesa za BH dijasporu i drzavu BiH, osnivanjem Svjetskog Saveza BH Dijaspore (dalje: Savez) potvrdujemo naš interes i emocionalno/psihološku i preteznim dijelom pravnu vezanost za Bosnu i Hercegovinu.

BH dijaspora je snaga i vrijednost koja treba da ima odgovarajuce mjesto i prisutnost u ukupnom duhovno i politicko-pravnom spektrumu BiH.

Kongres nalazi da se utemeljenjem Saveza stvaraju pretpostavke za konkretnu i stalnu prisutnost BH iseljeništva u bosansko-hercegovackom duhovnom ambijentu, posebno u institucijama i organima vlasti u kojima se odlucuju i rješavaju pitanja od interesa za iseljeništvo.

Kongres stoga ocekuje i zahtijeva od nadleznih organa vlasti i drugih institucija BiH, da dijaspora BiH preko svoga Saveza bude prisutna sa svojim potrebama i interesima u odgovarajucim segmentima rada i odlucivanja tih organa i institucija.

 

II

U pogledu ljubavi i duhovne vezanosti za Bosnu i Hercegovinu, Kongres nalazi ise-ljeništvo BiH jedinstvenim.

Istovremeno, u ekonomsko-interesnom pogledu, sa stajališta tendencije za povratak u BiH, Kongres nalazi iseljeništvo BiH disperziranim u osnovi tri kategorije:

· Oni koji zele da se vrate u BiH odmah, ali nemaju za to uvjeta (uglavnom starije osobe);

· Oni koji zele da se vrate, ali trenutno ne mogu (uglavnom srednja generacija porodicnih ljudi sa djecom u procesu školovanja)

· Oni koji ne zele ili ne pokazuju zelju za povratkom u BiH (uglavnom mlade osobe)

Polazeci od tendencije globalizacije ekonomskih odnosa u svijetu, što znaci i inten-zivniji protok ljudi preko drzavnih meda, Kongres nalazi prednju izdijeljenost BH iseljeništva, glede tendencije povratka u BIH, irelevantnom i trazi od drzavnih organa BiH isti pristup, a to znaci da se u stvaranju pretpostavki za povratak iseljenika (od kojih su ogromna vecina prognani sa svoje zemlje, iz svojih kuca i stanova usljed ratnih dejstava i politike etnickog progona), dakle da se jednako tretiraju svi iseljenici bez obzira na njihov trenutni status u drzavi u kojoj borave ili prebivaju i bez obzira na cinjenicu što su mnogi postali punoljetni u iseljeništvu ili su pak rodeni u iseljeni-štvu.

Svo iseljeništvo BiH treba da ima pravo na povratak kako otudene imovine tako i na osobni povratak u maticnu domovinu.

 

III

Kongres trazi od Parlamenta BiH i svih relevantnih politickih stranaka BiH, da se pravno uredi status isljeništva BiH koji su uzeli ili namjeravaju uzeti drugo drzavlja-nstvo.

Preko Predsjednistva BiH i Ministarskog vijeca inicirati produzenje roka koji je vlastima BiH ostavljen za uredjenje ovoga pitanja, a sa drzavama sa kojima nema nikakvih otvorenih pitanja u ovome pravcu, sto je moguce hitnije, pristupiti zakljucenju odgovarajucih sporazuma i to tako sto ce se svima zainteresiranim omoguciti zadrzavanje maticnog BH drzavljanstva.

 

IV

Kongres ocjenjuje da Dayton-ski mirovni sporazum u cjelosti se ne sprovodi, vec sa-mo separatno i u skladu sa interesima vladajucih oligarhija, ciji interesi i oligarhije dobrim dijelom vuku korijen iz predratnih i ratnih zbivanja, pa se tako de facto i nji-hova aktivnost svodi na zaštitu stecenih pozicija ekonomske i politicke moci i uticaja sve pod krinkom viših narodnih ciljeva i interesa.

Kongres nalazi da medunarodni centri moci, prije svega SAD i velike sile evropskog zapada, jednako tako kako su nametnule Deyton-ski mir u BiH, mogu i moraju u dugorocnom interesu politicke stabilnosti regiona, ali i šire, name-tnuti odgovarajuce izmjene Dayton-skog politickog projekta u pravcu kantonalno-federalnog uredenja BiH kao modernog oblika decentralizirano uredene drzave, kakav oblik ovaj Kongres nalazi jedino stvarno realnim, a politicki vrlo mogucim.

Kongres drzi izmjene predlozene naprijed stvarnom garancijom stvaranja realnih pretpostavki za konacno otpocinjanje funkcioniranja drzave BiH.

Konacno, Kongres smatra, ako je tacna konstatacija o ne sprovodenju Dayton-skog mirovnog sporazuma, da se onda realno ne stvaraju niti pretpostavke za trajno odrza-nje mira na prostorima BiH.

Nesprovodenje Dayton-skog sporazuma u cjelini politicki je destabilizirajuci faktor u BiH i regionu.

Dayton-ski sporazum je regionalni ugovor. Uvjeti u regionu su izmijenjeni, a politicka situacija u BiH je gotovo zamrznuta na stanju zatecenom 1995. godine po okoncanju rata. Takvo stanje je politicki, na duzi rok, neodrzivo.

Kongres nalazi da bi na razini drzave BiH bilo potrebno na jedinstven nacin urediti pitanja socijalno-zdravstvene zastite, penziono-invalidskog osiguranja, skolstva, prava na povratak I druga pitanja od zajednickog interesa za gradjanje BiH, a sto je, prema Deytonskom stanju stvari, neizvodljivo.

Predmetnu incijativu Kongres nalazi sastavnim dijelom procesa prevazilazenja posljedica rata. Bolan je to proces ali jedini moguci ispravan put za Bosnu i Hercego-vinu.

U svojoj ukupnosti BiH je vec sada u ogromnom zaostatku za modernim svijetom. Nastavi li se putevima uskogrudnog nacionalizma i šovinisticke ostrašcenosti taj ce zaostatak biti još veci.

Kongres poziva sve relevantne politicke stranke u BiH da se okanu igre "Zmurke" sa narodom, da okrenu istinskoj saradnji u interesu prosperiteta BiH i boljeg, bogatijeg i covjeka dostojnijeg zivota svih njegovih naroda i gradana.

V

Kongres smatra da je neophodno potrebno pristupiti pojednostavljenju procedure oko osnivanja preduzeca u BiH. Sama cinjenica da procedura traje i do stotinu dana obeshrabruje poduzetnike i predstavlja ogromnu psihološku kocnicu vec u samom zacetku razmišljanja oko eventualnog ulaganja u BiH.

Kongras stoga trazi od vlasti BiH da se hitno pristupi pojednostavljenju gornje procedure i tako otkloni jedna od znacajnih prepreka za ulaganje stranog kapitala u BiH.

 

VI

Kongres trazi od parlamenta BiH i svih relevantnih politickih stranaka BiH da se pravno uredi pitanje naknade štete koja je nanesena gradanima BiH nezakonitim otkazima na radno mjesto i izgubljenim radnim stazom u periodu 1992-1995 godina.

Stotine hiljada gradana BiH ostalo je u navedenim godinama ratnog vihora, bez posla.

Pošto rat u pravu ima tretman više sile to bi i šteta nanesena ratom, po principu objektivne odgovornosti, trebala da bude, bar priblizno ili simbolicno, namirena, a ono najmanje sto drzava moze i mora da ucini za svoje gradane, jeste da im se izgubljene godine radnog staza priznaju u penzioni staz, dakle uvrste u osnov za ostvarenje prava na penziju.

Kongresu nije poznato da je po ovome pitanju išta stvarno u BiH uradjeno, a ono sto jeste eventualno"cackano", potpuno je marginalno I apsolutno neodgovarajuce (npr.nacin na koji se cl.152. Zakona o radnim odnosima RS "uredjuje" ovo pitanje).

Jednako tako Kongres preko svog Glavnog odbora pokrece inicijativu da se pravno uredi, na nacin kao za godine izgubljenog radnog staza, i prizna gradanima u penzioni staz u duplom trajanju vrijeme provedeno na tzv. radnoj obavezi i vrijeme provedeno u koncentracionim logorima.

 

VII

Školovanje mladih BH iseljenika na maternjem jeziku Kongres nalazi jednim od pri-oriteta u aktivnostima udruzenih asocijacija. Zato, pri svim onim udruzenjima koja još nisu osnovala BH dopunske škole, a postoje uvjeti i mogucnosti za to, treba raditi u tom pravcu.

Kongres konstatira nedovoljnu ukljucenost Ministarstva obrazovanja, nauke, kulture i sporta u nastavno-obrazovni proces BH dijaspore.

Kongres stoga poziva vladu i navedeno ministarstvo da se u saradnji sa Maticom iseljenika BiH, aktivnije ukljuce u ovaj proces (obezbjedenje i blagovremena distri-bucija udzbenika i drugih ucila u prvom redu).

U mnogim zemljama zapada, gdje je vecina BH iseljeništva, djeca pocinju proces osnovnog obrazovanja vec sa navršenih 5 godina zivota. Prema BH propisima taj proces otpocinje u godini u kojoj dijete uzima sedmu godinu zivota, pa se dešava da naša djeca završe i po dvije godine pocetnog školovanja u nekoj zemlji prije nego im se dopusti upis u prvi razred BH dopunske škole.

Slijedom prednjeg, Kongres trazi od nadleznih u BiH, da se odgovarajucom pravnom regulativom ovo riješi i da se djeci iseljenika, koja se nadu u naprijed opisanoj situ-aciji, omoguci upis u prvi razred BH dopunskih škola istovremeno sa otpocinjanjem redovnog obrazovnog procesa u drzavama u kojima takva djeca borave, odnosno prebivaju.

 

VIII

Kongres zahtijeva od Glavnog Odbora Saveza da nadlezno pristupi uspostavljanju kontakta sa nadleznim organima vlasti i inastitucijama u BiH (vlada, Ministarstvo za raseljene osobe, Ministarstvo za vanjske poslove, Ambasade BiH, Matica iseljenika BiH…), a radi prikupljanja i sacinjenja baze podataka o iseljeništvu BiH: ukupan broj iseljenih, brojcano stanje u razlicitim zemljama, starosna, kvalifikaciona, obrazovna, struktura, samouposlenost, zaposlenost, nezaposlenost, istaknuta imena nauke, kultu-re, sporta i slicno u iseljeništvu.

Neophodno je napraviti adresar svih organizacija i udruzenja drzavljana BiH u dijaspori koji ce ukljuciti i adrese i svih novina i novinskih redakcija te radio i tv stanica, folklornih grupa I sportskih klubova.

Sacinjenje navedene baze podataka i moguce formiranje Medijskog Centra kao nosio-ca aktivnosti na realiziranju ove ideje i odgovarajucih projekata na ostvarenju predvi-denih ciljeva Saveza, pocetni je i neophodni uvjet bez kojeg se ne moze pristupiti iole organiziranijem radu u promicanju interesa, stavova i mišljenja BH dijaspore.

 

IX

Vrhunska kultura i umjetnost najbolji su putevi za ocuvanje nacionalnog kulturnog identiteta I najbolji nacin predstavljanja naše zemlje u svijetu. Stoga kongres kao jedan od prioriteta smatra zadatak na posticanju vrhunske umjetnosti i kulture. U tom smislu Savez ce raditi na konkretnom podrzavanju znacajnih kulturnih projekata u zemlji i dijaspori, na razvijanju i podsticanju mecenstva u kulturi, na podsticanju prevodjenja bosanske literature na svjetske jezike, na odkrivanju, podrzavanju i afirmaciji mladih talenata, na osnivanju biblioteka u okviru bosanskih drustava, klubova I udruzenja, na opremanju I obnavljanju knjizevnog fonda u školskim i gradskim bibliotekama u BiH, te na otvaranju polica sa bosanskim knjigama na odjeljenima strane literature u vecim gradovima svijeta.

Kongres stavlja u zadatak Glavnom Odboru Saveza da u narednom periodu poradi na stvaranju pretpostavki za pokretanje jednog lista ili casopisa, koji bi kao glasilo Save-za, izlazio dva puta u toku godine ili recimo tromjesecno, zavisno od mogucnosti (kreativno-ljudskih, finansijskih i tehnickih), a koji bi se uredivao u Londonu, s tim da bi se prilozi suradnika prikupljali preko Interneta.

Kongres polazi od ideje da bi se takvo glasilo istog dana moglo pojaviti i u UK i u SAD i u Australiji i u Njemackoj… pa i u BiH. Pri tome zamisao je da ovakvo glasilo nadraste uobicajenu ili ocekivanu razinu postojecih glasila BH iseljeništva, te da izra-ste u ozbiljnu i otvorenu tribinu za iznošenje stavova i mišljenja svih onih koji imaju šta da kazu po razlicitim društvenim pitanjima. Kao takav, Kongres ocekuje da bi list moguce imao i odgovarajuci znacaj i tezinu pa i uticaj na intelektualna pa moguce i društvena gibanja u Bosni i Hercegovini.

Takodjer, potrebno je raditi i izboriti se za odgovarajuci tretman i prisustvo dijaspore u okviru programske tv šeme namjenjene dijaspori.

 

X

Kao mogucu smetnju i prepreku povratku u BiH (narocito mladih osoba) Kongres nalazi nefleksibilnost postojece pravne regulative, posebno u nekim segmentima.

Tako, npr. osobe koje su stekle kvalifikacije i diplomirale u dijaspori, a eventualno bi zeljele da se vrate u BiH , susrecu se sa problemima nortifikacije odnosno priznava-njem njihovih kvalifikacija, njihovih diploma i profesionalne osposobljenosti.

Kongres nalazi da ovaj problem zasluzuje najozbiljniju paznju vlade i parlamenta BiH, te da bi BiH kao mala zemlja egzistencijalno zainteresovana za svakog svog gradanina, morala hitno pristupiti pravnom uredenju ovog pitanja i to tako da se u najširem mogucem rasponu, omoguci priznavanje našim gradanima kvalifikacija i diploma stecenih u inozemstvu.

Ozbiljnost i znacaj ovog problema za BiH je takva da ovo ne treba uslovljavati nika-kvim bilateralnim pristupima i rješenjima.

Slijedom prednjeg, Kongres predlaze vladi i parlamentu BiH da hitno pristupe jedno-stranom rješenju ovog pitanja i tako otklone još jednu, moguce i jednu od ponajvecih smetnji, za iole pomišljanje o povratku u BiH

 

 

XI

Kongres ocjenjuje politiku cijena izdavanja putnih isprava za gradane BiH u dijaspori, neumjerenim.

Cijene putnih isprava za gradjane BiH u dijaspori treba prilagoditi cijenama koje gradani placaju za putne isprave u odnosnim drzavama (dakle Britanac u UK, Danac u Danskoj, Nijemac u Njemackoj… i slicno). Tacno je da gradani BiH bolje stoje nego gradani u domovini, ali je jednako tako tacno da oni zive na cijenama koje su "zapadne", dakle neuporedivo više nego u BiH pa stoga i cijene putnih isprava koje se izdaju gradanima u inozemstvu treba da budu prilagodene odgovarajucim cijenama u odnosnim drzavama.

  

U Sarajevu, 25-26 maja 2002 godine

 

Namik Alimajstorovic (predsjednik)………………………………

 

Anes Ceric (sekretar)……………………………………………………

 

Nihad Filipovic (blagajnik)…………………………………………….